PREŽIVLJAVANJE U PRIRODI – PSIHOLOGIJA PREŽIVLJAVANJA

Psihologija preživljavanja se ne veže samo za onaj fizički dio, na koji svi obično prvo pomislimo, kao što je pribor za paljenje vatre, oprema za orijentaciju poput GPS-a ili drugih modernih i praktičnih pomagala. Malo je ljudi zapravo upoznato da je najvažnija stavka kod preživljavanja želja za preživljavanjem, zdrav razum, hrabrost i sabranost.

Kroz praksu se pokazalo da je bilo slučajeva u kojima su ljudi skoro bez ikakve opreme, vođeni samo željom da ponovo budu sa svojim porodicama i jakom željom da opstanu, preživjeli nevjerovatne situacije. S druge strane, također, bilo je i slučajeva kada su ljudi, pored gotovo idealnih uslova da prežive, ipak izgubili bitku. Ove činjenice govore same za sebe. Dakle, bilo kada, bilo gdje, u bilo kako teškim uslovima da se nađete uvijek imajte na umu prvu i najvažniju stvar - nemojte se predati bez borbe, nemojte paničiti i imajte pozitivan stav!. To je najvažnija lekcija.

Treba mnogo više od samog poznavanja pravljenja skloništa, nabavljanja hrane, paljenja vatre i kretanja po terenu sa navigacionim instrumentima da bi se uspješno prebrodila krizna situacija. Poznavanje vještina o preživljavanju je važno, ali mentalni stav je ključ – to je ono što će vam dati ideju, snagu i inspiraciju da preživite.

Osoba koja se bori za opstanak susrest će se sa mnogo stresnih situacija koje će direktno utjecati na njezinu psihu. Ti utjecaji ako nisu na pravilan način kanalisani, dovest će osobu koja je trenirana da prebrodi ovakve situacije u loše motivisanu, slabu, preplašenu osobu koja na kraju gubi bitku. Emocionalno stanje koje se veže uz takve situacije je stres.

Stres

Stres nije bolest koji se može tretirati lijekovima i izliječiti. To je u stvari stanje našeg tijela koje možemo opisati kao reakciju organizma na pritisak. Kada se nađemo u situaciji gdje se borimo da preživimo, a glad, povrede, bolest čak i smrt su vrlo izvjestan ishod, onda se suočavamo sa jako velikim stresom. Biti sam u nepoznatom okruženju izložen svim navedenim rizicima, zadaci kao što su pronalaženje vode i hrane, nalaženje skrovišta i odbrana od eventualne opasnosti poput divljih zvijeri je samo po sebi stres.

Prirodno je doživjeti stres u takvim situacijama. Posebno ako je čovjek doživio neku vrstu povrede ili nezgode. Stres je prirodna reakcija organizma u ekstremnim situacijama, čak šta više, stres pomaže da se povećaju fizičke i mentalne sposobnosti čovjeka. Međutim, stres koji traje predugo dovodi do simptoma slabosti, depresije, straha i do gubljena organizacijskih sposobnosti. Znači, stres može biti konstruktivan ali i destruktivan. Stres vas može motivisati da u određenoj situaciji date maksimum od sebe ali i dovesti vas do situacije da ne možete pravilno rasuđivati ni najosnovnije stvari. Najbolji način borbe protiv stresa je pokušaj da se on kontroliše, što je iznimno teško. Kada okolnosti dozvoljavaju smirite se, smanjite fizičke napore, osim naravno, ako ste u situacijama da morate brzo reagovati npr. traženje skloništa, paljenje vatre ili pružanje prve pomoći. Suočite se sa samim izvorom stresa i pokušajte poredati probleme po njihovom prioritetu, i rješavati ih jednog po jednog. Uzroci stresa mogu biti različiti i to: bolest, povreda, nemogućnost kontrole situacije, nepoznato okruženje, glad, žeđ, izolacija.

Prirodne reakcije

Ljudi su sposobni da prežive mnoge stresne i vrlo teške situacije i to se može vidjeti kroz vjekove. Sposobnost brzog prilagođavanja i uspješnog snalaženja u novonastalim situacijama je dovela do toga da ljudi kao rasa opstaju u najsurovijim okruženjima. Današnjim načinom života gubimo svoj prirodni instinkt za snalaženje i opstanak u prirodi i samim tim reagujemo stresnije, kada se nađemo u takvoj situaciji.

Neke od prirodnih reakcija našeg organizma na stres su: strah, zabrinutost, ljutnja, frustracija, depresija i osamljenost.

Strah je emocionalna reakcija na situacije koje potencijalno mogu izazvati povredu, bolest ili smrt. Za osobu koja pokušava da preživi, strah ima pozitivnu funkciju, tj. pomaže joj da određenu situaciju sagleda iz više uglova i da samim tim ima više šansi da napravi dobar izbor u donošenju nekada životno važnih odluka. Nažalost, nekontrolisani strah dovodi do reakcije da se osoba paralizuje od straha, što zapravo u takvim trenutcima predstavlja najgoru moguću opciju. Nije sramota priznati da te je strah. Posljedice straha su ubrzan puls, poteškoće pri disanju, a u nekim slučajevima čak i bol u grudima. Još neki od simptoma su sušenje usta, dijareja, nedostatak vazduha i pojačano znojenje.

Zabrinutost je usko povezana sa strahom. Prirodno je za nas da se bojimo, a taj strah dovodi po pojave uznemirenosti. Ako ne postoji uznemirenost onda i nema motivacije koja nas tjera da nešto promijenimo u našem životu. Kontrolom zabrinutosti istovremeno vršimo kontrolu i nad strahom. U ovoj situaciji kada kontrolišemo uznemirenost ona ima pozitivan efekat ali ako dopustimo da nas taj osjećaj savlada može imati fatalne posljedice.

Ljutnja i frustracija su emocije koje se javljaju kada osoba u situaciji preživljavanja ne ostvaruje zadate ciljeve, ili neke od njih. Takva osoba je obično suočena sa nedostatkom osnovnih prirodnih resursa i sredstava za preživljavanje, što dovodi do toga da postaje prije ili kasnije svjesna da je neuspjeh vrlo moguć. Kontrolom ovih emocija dobijamo podstrek da ponovo pokušamo, dok prepuštanju ovim emocijama slabi naš karakter i vodi nas ka depresiji. Često smo na filmovima ili dokumentarcima o preživljavanju imali prilike da vidimo situaciju kada osoba jednostavno kaže “ODUSTAJEM“!. Taj izraz je upravo posljedica nekontrolisane ljutnje i frustracije.

Depresija se manifestuje osjećajem beznadežnosti, nesposobnosti i usporene reakcije. Pojačan je osjećaj krivnje s mišlju da bi se bilo ko drugi mogao bolje snaći u dotičnoj situaciji. Vrlo često se dešava da osoba dođe u situaciju da je tužna, pa makar i na trenutak. Upravo ta situacija vodi ka depresiji. Ljutnja i frustracija su usko povezane sa depresijom. Možemo reći da jedna bez druge ne mogu. Primjer: Frustrirana osoba postaje sve više ljuta iz razloga što ne može da postigne cilj. Ta ljutnja dovodi do još veće pojave frustracije i do tačke kada osoba postane svjesna da nije u stanju to da postigne. I u tom trenutku osoba pada u depresivno stanje koje nas vodi u beznađe. Dakle, preporuka je da se u tim situacijama sjetite onih koji vas vole i čekaju, da se sjetite svojih planova, da ne zaboravite da ne postoji nerješiva situacija. Ako ste u društvu sa drugim ljudima razgovarajte o onome što osjećate u tom trenutku, recite im šta mislite, a ako ste sagovornik obavezno ohrabrite deprimiranog ili uspaničenog saputnika, makar to što govorite i nije ono što je realno ili šta mislite. Bitna je podrška, zajedništvo, osjećaj da se možete osloniti jedni na druge.

Osamljenost. Poznato je da su ljudi društvena bića, a što znači da nam je tuđe društvo potrebno i da uživamo u druženju. Malo je osoba koje zaista žele biti same. Pretjerana izdvojenost od grupe može dovesti do depresije.

Zaključak
Misija osobe koja se nađe u situaciji preživljavanja u prirodi je ostati živ. Kroz treninge koje dobijate u školama za preživljavanje stiče se osnova i iskustvo kako reagovati na određene situacije. Pored tehničkog dijela koji je bitan treba posebno obratiti pažnja na mentalni stav jer on vodi glavnom cilju. Tehnička naobrazba je samo ispomoć. Vaš mentalni stav je od presudnog značaja.

Autor: Darko Jakubović

Izvor

to su sve stvari koje se samo vežbom i treningom mogu steći.
naučiš da odrađuješ hodanje u bilo kojem stanju ili bilo kakav da si.
za to je potreban dril- rad,rad i samo rad.
motiv, želja, problemi... slovo na papiru.
obično bih postavio neki vidljiv cilj i odredio da dođem prvo do njega. kada bih došao do njega, onda sam tragao za sledećim ciljem pa tako dalje. ne razmišljaš o konačnom cilju! mislim da sam to čuo od nekoga s Himalaja (bilo je davno) i to valjda zovu "napredovanje po stepenicama".
čovek može što nijedna životinja ne može.

u psihologiji kao i svugde treba koristiti jasne i proverene tehnike.

Slazem se temom psihologije ali mislim da je primenjiva samo ako se nadjes sam u prirodi. Ako se nadjez iz nekog razloga sa porodicom i jos ako sa sobom imas malu decu. Tako da ta prica o psihologiji ide drugim tokom. Uticaj okoline znatno utice na razvoj bilo kakve situacije.

I jos bih dodao to da nepostoji takozvani termin "Drill" jel mi nemozemo da uvezbavamo... na primer: nuklearnu katastrofu, tako da u zavisnosti od situacije svako od nas moze drugacije da reaguje. Zemljotres, Pozar, Poplavu i takve stari uredu mogu da se uvezbavaju.

Samo opusteno

Sve ovo je lepo napisano i skoro sve je tačno. Samo treba vežbati i neke stvari će postati rutina, neće vas šokirati. Mentalni stav je veoma bitan ako ne i najbitniji.